Reaktivni artritis, poznat i kao bakterijska upala zglobova, predstavlja upalnu reakciju zglobova koja se javlja kao odgovor na prethodnu bakterijsku infekciju u tijelu.
- prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji*, svake godine se dijagnosticira više od 15 milijuna slučajeva reaktivnog artritisa diljem svijeta
- prema istraživanjima, muškarci su dvostruko češće pogođeni reaktivnim artritisom nego žene.
- oko 50% slučajeva reaktivnog artritisa povezano je s prethodnim gastrointestinalnim infekcijama a u nekim slučajevima, reaktivni artritis može se razviti kao posljedica infekcije seksualno prenosivim bolestima poput klamidije.
Reaktivni artritis može nastati nakon infekcije crijeva ili mokraćnog sustava, često uzrokovane bakterijama poput Salmonelle*, Shigelle* ili Chlamydie*.
Ovu bakterijsku upalu zglobova karakterizira bol u zglobovima, oteklina, crvenilo te u nekim slučajevima upalna reakcija očiju i mokraćnog sustava.
Manifestacija reaktivnog artritisa obično se javlja nekoliko tjedana nakon prethodne infekcije, iako može proći i nekoliko mjeseci.
Najčešće zahvaća donje ekstremitete, poput koljena i gležnjeva. Početna infekcija često nije povezana s bolom u zglobovima, no nekoliko tjedana nakon nje počinju se pojavljivati simptomi reaktivnog artritisa.
Proces razvoja reaktivnog artritisa može uključivati autoimunološke reakcije, gdje tijelo napada vlastite zglobove. Taj postupak može dovesti do trajne štete na zglobnoj hrskavici i kostima.
Važno je napomenuti da reaktivni artritis nije uvijek trajan i može se povući nakon određenog vremena, ali u nekim slučajevima može postati kroničan, zahtijevajući dugotrajno liječenje i praćenje od strane stručnjaka.
Pojedinosti ↓
Reaktivni artritis (ReA) spada u skupinu spondiloartritisa negativnih na serološke testove, a može se opisati kao upalna bolest zglobova koja se javlja kao odgovor na infekciju negdje drugdje u tijelu. Najčešće su infekcije lokalizirane u urogenitalnom (uroartritis*) ili probavnom traktu (enteroartritis*). Dijagnoza se postavlja na temelju identifikacije artritične infekcije i kliničke slike monoartritisa ili oligoartritisa, uglavnom na donjim dijelovima tijela, otprilike 2-4 tjedna nakon infekcije negdje drugdje.
Reaktivni artritis može zahvatiti kralježnicu te se očituje izvan zglobova, poput upale mjesta pričvršćenja tetiva, upale tetiva, upale burzi, oticanja prstiju, upale očiju, i lezija na koži i sluznici. Često se javlja kod mladih muškaraca, i iako nema specifičnog liječenja, eradikacija primarne infekcije je ključna za skraćivanje trajanja liječenja artritisa i sprječavanje povratka simptoma.
Terapija obuhvaća upotrebu antibiotika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, analgetika, kortikosteroida i imunosupresiva. Preporučuje se i ograničeno mirovanje te fizikalna terapija. Edukacija pacijenata o njihovom stanju također je važna. Prognoza može biti povoljna, posebice ako kralježnica nije pogođena, nema ozbiljnih problema s očima, i HLA-B27 antigen nije prisutan, čime se očuva funkcionalna sposobnost pacijenata.
Sadržaj
Simptomi reaktivnog artritisa
Simptomi reaktivnog artritisa dijele se na klasične i rijetke.
Klasični simptomi bakterijske upale zglobova
Reaktivni artritis karakterizira niz klasičnih simptoma koji pružaju važan uvid u ovu upalnu bolest zglobova. Najprepoznatljiviji simptom je bol u zglobovima, često popraćena oteklinom i crvenilom. Ovi simptomi često zahvaćaju donje ekstremitete, posebice koljena, gležnjeve i stopala.
Bol se može pojaviti postupno nakon prethodne infekcije, obično 2-4 tjedna kasnije.
Osim toga, reaktivni artritis može izazvati i upalne reakcije u drugim dijelovima tijela. Tipično se javlja entezitis, što znači upala mjesta pričvršćenja tetiva na kosti, te tenosinovitis, koji uključuje upalu ovojnica tetiva. Burzitis, daktilitis (oticanje prstiju), konjunktivitis, iritis (upala oka) i mukokutane lezije također mogu biti prisutni kao izvan-zglobni simptomi.
Važno je napomenuti da reaktivni artritis često pogađa mlade muškarce, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi i kod oba spola.
Pojedinosti ↓
Opisani klasični simptomi reaktivnog artritisa, poznatog i kao bakterijska upala zglobova, manifestiraju se na različite načine, ovisno o individualnom iskustvu svake osobe. Bol u zglobovima, karakteristična za ovu bolest, može biti varijabilna u intenzitetu i trajanju. Osobe često opisuju oštar, pulsirajući ili dosadan bol, posebice u donjim ekstremitetima poput koljena, gležnjeva i stopala. Osim boli, zglobovi postaju otečeni, što može uzrokovati promjene u obliku zglobova. Crvenilo zahvaćenih područja također je uobičajeno zbog upalnog procesa.
Entezitis i tenosinovitis, odnosno upale mjesta pričvršćenja tetiva na kosti i ovojnica tetiva, često pridonose osjećaju nelagode i boli, uz ograničenu pokretljivost. Izvan-zglobni simptomi, uključujući umor, opću slabost, oticanje prstiju (daktilitis*), upalu očiju (iritis*) i lezije na koži*, dodatno oblikuju sliku ove kompleksne bolesti. Važno je naglasiti da se reaktivni artritis često javlja u mladih muškaraca, ali može zahvatiti osobe bilo koje dobi i oba spola.
Rijetki simptomi reaktivnog artritisa
Uz klasične simptome, reaktivni artritis može izazvati i neke rijetke simptome koji se ponekad pojavljuju, što dodatno komplicira dijagnozu. Ponekad pacijenti doživljavaju umor ili opću slabost, što može ukazivati na sistemsku upalu.
Rijedak, ali značajan simptom je i pojava problema s mokrenjem, posebice u slučajevima u kojima je urogenitalni trakt bio izvor infekcije. Ovi simptomi mogu uključivati bol ili peckanje tijekom mokrenja ili promjene u učestalosti mokrenja.
Iako su ovi simptomi manje uočljivi, važno je obratiti pažnju na njih prilikom dijagnosticiranja reaktivnog artritisa kako bi se pravodobno interveniralo i omogućilo adekvatno upravljanje ovom složenom bolešću.
Pojedinosti ↓
Gore opisani rijetki simptomi reaktivnog artritisa, iako manje uočljivi, mogu značajno utjecati na opće dobrostanje pacijenta.
Dodatni simptomi poput groznice, gubitka tjelesne težine, bolova u donjem dijelu leđa i bolova pete također mogu nastati. Reaktivni artritis obično se razvija nakon infekcije određenim bakterijama, pored gore navedenih klamidije, salmonele, shigelle i yersiniju* i campylobakterije*.
Pošto reaktivni artritis pripada skupini srodih poremećaja poznatih kao spondiloartropatije, ovi poremećaji povezani su sličnim simptomima i određenim genetskim biljegom nazvanim HLA-B27. Simptomi koji su zajednički tim poremećajima uključuju artritis, posebno donjih ekstremiteta, bol u donjem dijelu leđa i entezitis, stanje karakterizirano upalom na mjestu gdje tetive pričvršćuju za kost. Ova skupina poremećaja uključuje reaktivni artritis, ankilozirajući spondilitis, psorijatični artritis, nespecifične spondiloartropatije i spondiloartropatije povezane s upalnim bolestima crijeva.
Reaktivni artritis je slabo definiran poremećaj koji je u medicinskoj literaturi opisan pod različitim imenima. Nisu razvijeni precizni dijagnostički ili klasifikacijski kriteriji koji bi bili općeprihvaćeni u medicinskoj zajednici.
Iako su ovi simptomi manje primjetni, njihovo prepoznavanje igra ključnu ulogu u dijagnostici i pravovremenom liječenju reaktivnog artritisa, posebice kako bi se spriječila daljnja progresija ove bakterijske upale zglobova*.
Uzroci reaktivnog artritisa
Uzroci povezani s infekcijom
Reaktivni artritis često se povezuje s prethodnim infekcijama, postavljajući temelj za razumijevanje uzročno-posljedične veze između ove bolesti i infektivnih agenasa. Ovaj oblik artritisa smatra se “reakcijom” organizma na infekciju koja se prvotno pojavila izvan zglobova, najčešće u urogenitalnom ili gastrointestinalnom traktu.
Infekcije koje su prethodile reaktivnom artritisu mogu biti asimptomatske ili imati blage simptome, često ne povezane s bolom u zglobovima. Ključno je razumjeti da ne svi pacijenti s prethodnom infekcijom razvijaju reaktivni artritis, što ukazuje na složenu interakciju između infekcije, genetske predispozicije i imunološkog odgovora.
Genetski faktori
Genetski faktori igraju značajnu ulogu u predispoziciji pojedinaca za razvoj reaktivnog artritisa. Specifičan genetski marker povezan s ovom bolešću naziva se HLA-B27. Osobe koje posjeduju ovaj gen imaju povećan rizik od razvoja reaktivnog artritisa nakon infekcije.
Proučavanje genetskih faktora važno je za razumijevanje varijacija u pojavnosti i ozbiljnosti reaktivnog artritisa među populacijama. Utvrđeno je da prisutnost HLA-B27 povećava rizik, ali nije jedini faktor uključen u kompleksnu etiologiju bolesti. Različiti geni odgovorni za regulaciju imunološkog sustava i upalnih procesa također igraju ulogu u osjetljivosti na reaktivni artritis.
Savremena istraživanja usmjerena su na identificiranje specifičnih genetskih varijacija koje mogu dodatno objasniti zašto određeni pojedinci razvijaju reaktivni artritis dok drugi ne. Razumijevanje genetskog utjecaja ključno je za personalizirani pristup dijagnostici, liječenju i prevenciji reaktivnog artritisa, otvarajući put prema ciljanim terapijama i poboljšanju kvalitete života oboljelih.
Dodatno:
Pojedinosti ↓
HLA-B27 (humani leukocitni antigen B27*) je gen koji kodira protein koji se nalazi na površini određenih stanica imunološkog sustava. Ovaj gen često privlači pažnju zbog svoje povezanosti s različitim autoimunim i upalnim bolestima, uključujući reaktivni artritis, ankilozirajući spondilitis, i druge spondiloartropatije.
HLA-B27 protein igra ulogu u prepoznavanju tijela od strane imunološkog sustava i sudjeluje u regulaciji imunološkog odgovora. Osobe koje nose određene varijante ovog gena, posebice HLA-B27, imaju povećan rizik od razvoja određenih autoimunih bolesti.
U kontekstu reaktivnog artritisa, prisutnost HLA-B27 povećava sklonost razvoju ove upalne bolesti nakon infekcija određenim bakterijama. Važno je napomenuti da ne svi pojedinci s HLA-B27 razvijaju reaktivni artritis, te da ova genetska predispozicija samo predstavlja jedan od faktora u složenom skupu uzroka i predisponirajućih čimbenika.
Dijagnosticiranje reaktivnog artritisa
Medicinske procedura
Dijagnoza reaktivnog artritisa zahtijeva pažljiv pristup i korištenje različitih medicinskih postupaka kako bi se identificirala prisutnost ove autoimune bolesti.
Prvo, medicinski stručnjaci provode temeljitu anamnezu pacijenta kako bi prikupili informacije o simptomima, prethodnim infekcijama i obiteljskoj anamnezi.
Nakon toga, fizički pregled usmjeren je na traženje karakterističnih znakova reaktivnog artritisa, kao što su bol, oticanje i ograničenje pokreta u određenim zglobovima.
Laboratorijski testovi su ključni u dijagnostici.
Krvni testovi*, uključujući testove poput sedimentacije eritrocita (SE) i C-reaktivnog proteina (CRP), mogu pružiti informacije o upalnim procesima u tijelu. Analiza sinovijalne tekućine iz zahvaćenih zglobova također može potvrditi prisutnost upale i isključiti druge uzroke simptoma.
Radiološki postupci, poput rendgenskih snimaka i magnetske rezonancije (MRI), mogu pružiti slike zahvaćenih zglobova, pomažući u potvrđivanju dijagnoze i procjeni ozbiljnosti bolesti.
Važnost rane dijagnoze
Rana dijagnoza reaktivnog artritisa igra ključnu ulogu u upravljanju bolešću i poboljšanju dugoročnih ishoda za pacijente*. Brza identifikacija omogućuje promptno pokretanje odgovarajućeg liječenja, čime se smanjuje progresija bolesti i olakšava upravljanje simptomima.
Bakterijska upala zglobova, koja često predstavlja prethodnu infekciju povezanu s reaktivnim artritisom, može izazvati ozbiljne komplikacije ako se ne dijagnosticira i ne liječi na vrijeme.
Ranom dijagnozom, medicinski stručnjaci mogu pravilno usmjeriti terapiju, uključujući primjenu odgovarajućih antibiotika i imunosupresivnih lijekova, čime se smanjuje rizik od dugoročnih posljedica.
Stoga, istraživanje simptoma i konzultacija s liječnikom od presudne su važnosti. Edukacija javnosti o znakovima reaktivnog artritisa može dodatno potaknuti svijest i poticanje ranog traženja medicinske pomoći kod sumnje na ovu autoimunu bolest.
Pojedinosti ↓
Prognoza reaktivnog artritisa
Reaktivni artritis karakterizira raznolik spektar ishoda, a prognoza ovisi o različitim čimbenicima, uključujući: brzinu dijagnoze, pravodobnost liječenja, težinu simptoma i individualne varijacije u bolesti.
Iako kod većine ljudi početni simptomi reaktivnog artritisa mogu spontano nestati unutar 3 ili 4 mjeseca, važno je uzeti u obzir da se kod određenog postotka pacijenata mogu javiti ponovljene epizode upale zglobova ili drugi simptomi tijekom niza godina.
Razvoj deformiteta zglobova, kralježnice i sakroilijakalnih zglobova (između kralježnice i kukova) nije neuobičajen, posebno ako simptomi traju ili se često ponavljaju.
Ovi deformiteti mogu značajno utjecati na funkcionalnost pacijenata i kvalitetu njihovog života. U nekim slučajevima, reaktivni artritis može rezultirati trajnim onesposobljenjem, što naglašava važnost pravovremenog liječenja i praćenja bolesnika kako bi se spriječile komplikacije.
Individualni odgovor na terapiju također ima ključnu ulogu u prognozi. Neki pacijenti mogu postići remisiju simptoma uz odgovarajući tretman, dok drugi mogu imati kroničnu ili progresivnu bolest. Stoga, pristup personaliziranoj medicinskoj skrbi, redovito praćenje i suradnja između pacijenta i zdravstvenog tima ključni su faktori u postizanju što povoljnije prognoze za osobe s reaktivnim artritisom.
Liječenje reaktivnog artritisa
Farmakološke terapije
Farmakološke terapije često igraju ključnu ulogu u upravljanju simptomima reaktivnog artritisa.
Lijekovi se primjenjuju kako bi smanjili upalu, kontrolirali bol, i spriječili progresiju bolesti.
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), poput ibuprofena, često se koriste za olakšavanje bolova i smanjenje upale u zglobovima. Oni pružaju brzo olakšanje simptoma, ali ne utječu na sam tijek bolesti.
U težim slučajevima, koristi se i oralni kortikosteroidi poput prednizona kako bi se brzo kontrolirala snažna upala. Međutim, dugotrajna primjena kortikosteroida može imati nuspojave, pa se koriste s oprezom.
Bolesnici s ozbiljnijim ili nekontroliranim simptomima mogu primiti lijekove za modificiranje tijeka bolesti (DMARDs), kao što su metotreksat ili sulfasalazin. DMARD-ovi ciljaju temeljni uzrok upale i mogu usporiti progresiju bakterijske upale zglobova.
Biološki lijekovi, koji ciljaju specifične komponente imunološkog sustava, mogu se koristiti u težim slučajevima ili kada drugi lijekovi nisu dovoljno djelotvorni. To uključuje lijekove poput TNF-alfa inhibitora.
Individualizirani pristup liječenju ključan je jer bolest varira između pojedinaca. Liječnik će uzeti u obzir težinu simptoma, nuspojave lijekova i druge čimbenike kako bi odabrao najprikladniji tretman za svakog pacijenta.
Fizikalna i magnetna terapija
Fizikalna terapija igra značajnu ulogu u upravljanju reaktivnim artritisom, posebno u poboljšanju funkcionalnosti zglobova, smanjenju boli i povećanju kvalitete života pacijenata. Ovi programi, često vođeni licenciranim fizioterapeutima, prilagođavaju se individualnim potrebama pacijenata.
Vježbe jačanja i istezanja često su središnji dio fizikalne terapije. Ove vježbe mogu ojačati mišiće oko zglobova, poboljšati pokretljivost i stabilizirati tijelo. Pacijenti se educiraju o pravilnim tehnikama vježbanja koje mogu smanjiti stres na zahvaćenim zglobovima.
Osim toga, fizioterapeuti mogu koristiti različite tehnike, poput masaže, terapeutske toplote ili hlađenja, kako bi ublažili bol i poboljšali cirkulaciju. Pacijenti također uče tehnike za samostalnu primjenu tih metoda kod kuće.
Uz ove metode, magnetna terapija predstavlja dodatnu mogućnost koja se često uključuje u fizikalnu terapiju. Magnetna terapija koristi magnetska polja kako bi potaknula protok krvi, smanjila upalu, ubrzala proces ozdravljenja i smanjila bol. Magnetna terapija Magus može pružiti dodatne benefite u smanjenju bolova i poboljšanju pokretljivosti zglobova.
Važan aspekt fizikalne terapije je i edukacija o pravilnom držanju tijela i izvođenju svakodnevnih aktivnosti kako bi se smanjio stres na zglobovima. Pacijenti su potaknuti na redovito vježbanje i održavanje tjelesne aktivnosti kako bi se poboljšala njihova mobilnost.
Sveukupno, fizikalna terapija predstavlja važan doprinos kompleksnom pristupu liječenju reaktivnog artritisa, pridonoseći poboljšanju funkcionalnosti i kvalitete života oboljelih.
Moguče preventivne mjere kod reaktivnog artritisa
Prevencija reaktivnog artritisa usredotočena je na smanjenje rizika od infekcija koje često predstavljaju okidače za ovu upalnu bolest.
Pojedinci mogu poduzeti nekoliko savjeta i mjera kako bi smanjili vjerojatnost razvoja reaktivnog artritisa.
Redoviti medicinski pregledi i odgovorno seksualno ponašanje pomažu u smanjenju rizika od seksualno prenosivih infekcija, poput klamidije, koje mogu biti povezane s reaktivnim artritisom. Korištenje zaštitnih sredstava tijekom spolnih odnosa dodatno smanjuje rizik od infekcija.
Održavanje visokih higijenskih standarda, posebno prilikom rukovanja hranom, može smanjiti rizik od bakterijskih upala zglobova koje mogu dovesti do reaktivnog artritisa. Izbjegavanje kontakta s osobama koje imaju infekcije također je ključno.
Ako osoba razvije infekciju, bilo urogenitalnu ili gastrointestinalnu, važno je odmah potražiti medicinsku pomoć i primiti odgovarajuće liječenje. Brza i učinkovita terapija može spriječiti komplikacije koje mogu dovesti do reaktivnog artritisa.
Informiranje pojedinaca o rizičnim čimbenicima povezanim s reaktivnim artritisom može ih potaknuti na oprezniji životni stil. Osobe koje su svjesne mogućnosti razvoja reaktivnog artritisa nakon određenih infekcija bit će motivirane poduzeti preventivne korake.
Redoviti posjeti liječniku omogućuju rano prepoznavanje i liječenje eventualnih infekcija ili simptoma koji bi mogli ukazivati na reaktivni artritis. Rani dijagnostički postupci ključni su za sprječavanje progresije bolesti. Prevencija reaktivnog artritisa temelji se na kombinaciji osobne odgovornosti, higijenskih praksi i rane medicinske intervencije. S poštovanjem ovih preventivnih koraka, pojedinci mogu smanjiti rizik od razvoja ove upalne bolesti.
Još:
Pojedinosti ↓
Kada prvi puta primijetite simptome reaktivnog artritisa, trebali biste se potruditi odmoriti se što više i izbjegavati korištenje zahvaćenih zglobova*.
Kako se simptomi poboljšavaju, trebali biste početi s vježbama istezanja i jačanja zahvaćenih mišića te poboljšati opseg pokreta u zahvaćenim zglobovima.
Vaš liječnik opće prakse ili specijalist može preporučiti vježbe za vaš reaktivni artritis. Alternativno, možete biti upućeni na fizioterapiju.
Ledene obloge i grijaće jastučiće također možete smatrati korisnima u smanjenju boli i oteklina zglobova. Omotajte ih u čisti ručnik prije nego ih stavite na kožu.
Stavite oblog na zahvaćeno područje do 20 minuta.
Štake, ulošci za pete i umetci za cipele također mogu pomoći.
Kako spriječiti povratak reaktivnog artritisa
Postoji rizik da biste mogli ponovno razviti reaktivni artritis ako dobijete drugu infekciju. Najbolji način da to izbjegnete je zaštititi se od spolno prenosivih infekcija (STI) i infekcija crijeva.
Najučinkovitiji način sprječavanja STI-a je uvijek koristiti barijeru kontracepcije, poput kondoma, tijekom seksa s novim partnerom.
Osiguravanje dobrih standarda higijene pri pripremi i skladištenju hrane može pomoći u sprječavanju infekcija crijeva.
Život s reaktivnim artritisom
Život s reaktivnim artritisom može izazvati emocionalni i socijalni izazov, te je podrška obitelji, prijatelja i zajednice od izuzetne važnosti.
Obitelj i prijatelji mogu pružiti emocionalnu podršku koja pomaže u suočavanju s teškoćama bolesti.
Razumijevanje i podrška bližnjih članova često igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete života pacijenata.
Razgovor o svojim osjećajima, izazovima i potrebama s pouzdanim ljudima može pridonijeti smanjenju stresa i anksioznosti povezanih s reaktivnim artritisom.
Zajednica također može pružiti podršku kroz razne oblike, uključujući online grupe podrške, udruge i organizacije* koje se bave ovom vrstom artritisa. Sudjelovanje u tim zajednicama omogućuje dijeljenje iskustava, savjeta i informacija koje mogu olakšati život s reaktivnim artritisom.
Edukacija* obitelji i prijatelja o specifičnostima bolesti također doprinosi stvaranju razumijevanja i podrške u svakodnevnom životu osoba koje se nose s ovom dijagnozom.
Prilagodba životnog stila ključna je za olakšavanje suočavanja s reaktivnim artritisom. Osobe s ovom bolešću često moraju prilagoditi svoje svakodnevne aktivnosti kako bi smanjile opterećenje na zahvaćenim zglobovima. Korisne prilagodbe uključuju korištenje ergonomskih pomagala, prilagodbu radnog okoliša i usvajanje ritma odmora i aktivnosti.
Fizička aktivnost, prilagođena individualnim mogućnostima, također igra ključnu ulogu u održavanju pokretljivosti zglobova i općeg zdravlja. Osobe s reaktivnim artritisom mogu se konzultirati s fizioterapeutom ili stručnjakom za rehabilitaciju kako bi razvile prilagođeni program vježbanja.
Važno je naglasiti da svakodnevna prilagodba životnog stila ne samo da olakšava fizičke izazove već također doprinosi poboljšanju emocionalnog blagostanja. Edukacija o strategijama samopomoći, te usvajanje pozitivnog stava prema životu, pomažu u izgradnji otpornosti i suočavanju s izazovima koje donosi reaktivni artritis.
Moguče komplikacije kod reaktivnog artritisa
Artikularne komplikacije
Reaktivni artritis može izazvati niz artikularnih komplikacija koje utječu na zglobove, a njihova ozbiljnost može varirati ovisno o individualnom tijeku bolesti.
U nekim slučajevima, bolest može rezultirati kroničnom upalom zglobova, što može dovesti do oštećenja hrskavice, kostiju i ligamenata. Ovi procesi mogu značajno utjecati na funkcionalnost zglobova, uzrokujući bol, ograničenje pokreta i deformacije.
Pogođeni zglobovi često postaju natečeni, crveni i osjetljivi, a progresija bolesti može dovesti do trajnih oštećenja. Najčešće zahvaćeni zglobovi su oni u donjim ekstremitetima, posebice koljena i gležnjevi. U nekim slučajevima, može doći do razvoja ankiloze, stanja u kojem se zglobovi zgrče i izgube pokretljivost.
Liječenje artikularnih komplikacija obično uključuje upotrebu protuupalnih lijekova, fizikalnu terapiju i, u težim slučajevima, imunosupresivnu terapiju. Praćenje i rano liječenje tih komplikacija ključno je za očuvanje funkcije zglobova i smanjenje invalidnosti.
Sistemske komplikacije
Reaktivni artritis može uzrokovati i različite sistemsko zahvaćanje tijela, što rezultira sustavnim komplikacijama.
Osobe s reaktivnim artritisom mogu iskusiti poteškoće u drugim organima osim zglobova. Na primjer, upala očiju (iritis ili konjunktivitis) često se pojavljuje kao sistemski simptom. Osim toga, bolest može izazvati probleme s kožom, srčanim zaliscima i mokraćnim sustavom.
U težim slučajevima, reaktivni artritis može dovesti do trajnih oštećenja organa, uzrokujući kronične zdravstvene izazove. Rano prepoznavanje i liječenje sistemskih komplikacija važno je za sprječavanje dugoročnih posljedica. Liječenje ovisi o specifičnim organima pogođenim komplikacijama i može uključivati različite medicinske pristupe.
Redoviti medicinski nadzor i suradnja s multidisciplinarnim timom stručnjaka pomažu u identifikaciji i upravljanju sistemskim komplikacijama, doprinoseći boljoj kvaliteti života pacijenata s reaktivnim artritisom.
Najčešča pitanja
Šta se desi ako reakitvni artritis ostaje neliječen
- Neliječen reaktivni artritis može uzrokovati kroničnu upalu zglobova.
- Oštećenje hrskavice i kostiju može dovesti do trajnih deformacija zglobova.
- Nedostatak odgovarajuće terapije može rezultirati smanjenom pokretljivošću zglobova.
- Reaktivni artritis može zahvatiti druge organe poput srca, očiju i mokraćnog sustava.
- Kronična bol i dugotrajne komplikacije mogu imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje.
Koja je razlika između reumatoidnog artritisa i reaktivnog artritisa
- Uzrok: Reumatoidni artritis (RA) uzrokuje autoimunološki odgovor, dok je reaktivni artritis (ReA) obično rezultat infekcije, često gastrointestinalne ili urogenitalne.
- Pokretač: RA se obično javlja zbog poremećaja imunološkog sustava koji napada vlastite zglobove, dok ReA često proizlazi iz tijela reagiranja na prethodnu infekciju, poput bakterijske ili virusne.
- Zahvaćeni zglobovi: RA često zahvaća simetrične zglobove, poput onih na obje strane tijela, dok ReA često pogađa veće zglobove donjih ekstremiteta, poput koljena.
- Trajanje simptoma: RA ima tendenciju da bude kroničan s progresivnim oštećenjem zglobova tijekom vremena, dok ReA može biti akutan i ograničen na određeni period nakon infekcije.
- Povezanost s HLA-B27: Reaktivni artritis često pokazuje povezanost s prisutnošću genetskog markera HLA-B27, dok je ta veza manje izražena u reumatoidnom artritisu.
Koje dijelove tijela najčešče dotakne reaktivni artritis
Reaktivni artritis najčešće zahvaća zglobove donjih ekstremiteta, posebno koljena i gležnjeve. Također može utjecati na druge dijelove tijela poput kralježnice, uz mogućnost pojave simptoma urogenitalnog i gastrointestinalnog trakta.